Knjiga „Poslednja počivališta hercegnovskih zadužbinara“, autora Nebojše Raša, u izdanju Kola srpskih sestara Herceg Novi, promovisana je sinoć u foajeu dvorane Park.

Kako bi njihova dobročinstva i plemenitost bili otrgnuti od zaborava, a njihova djela, koja su svijetli primjer čovječnosti i humanosti, bila putokaz svim generacijama, u knjizi je navedeno 88 zadužbinara Herceg Novog.
Herceg Novi je unazad tri vijeka, uz Beograd, grad sa najviše zadužbinara ne samo u Crnoj Gori već i mnogo šire, čime se ponosi, istakla je Olivera Doklestić, a knjiga o njima je materijalno svjedočanstvo o izuzetnim ljudima koji su svojim radom i mukom zarađeno, ostavljali na polzu svom narodu, crkvi, za prosvjetu i obrazovanje generacija svjesni da na taj način jačaju narodnu samobitnost utičići na opšti prosperitet.
„Moj zadatak je bio da napišem biografiju dragog i dobrog čovjeka, profesora fizike i matematike, kako smo za zvali „profesor smješko“ jer smo ga takvog sretali – profesor Ljubo Šabović. Bio je blizak i sa Kolom srpskih sestara, Maticom Boke, Srpskim solokom, sa svakom dobrom nacionalnom idejom ali ne nikakvom šovinističkom koja bi unižavala druge nacije ili ljude drugih ideologija, vjerskih ili naconalnih uvjerenja. On je bio dobar čovjek koji je osjetio put duhovnosti i nemjerljivom svojom snagom, vjerom u Boga na istinski način, doprinijeli ideji čovječnosti, humanosti, dobrote, bespoštednog zalaganja bez ikakvog materijalnog interesa“, istakla je između ostalog Doklestić podsjetivši na bogatu biografiju profesora Šabovića kojem je sinoć, za dobročinstva i velika djela, Kolo srpskih sestara posthumno dodijelilo gramatu.
Zadužbinarstvo se u srpskom narodu duboko ukorijenilo i pored proslavljanja porodičnog svetitelja, ima najduži kontinuitet, kazao je protojerej Špiro Živković, urednik knjige.
„Ona je jedna od najljepših vrlina srpskog naroda, a Kolo srpskih sestara Herceg Novi ne samo da cijeni i poštuje zadužbinare i dobrotvore već se svojim humanim i dobrotvornim radom upisuje u dugački spisak zadužbinara, dobrotvora i priložnika. To isto radi i gospodin Nebojša Rašo , autor ove, a i mnogih drugih knjiga, koje nas podsjećaju na istorijske činjenice i značajan trud pojedinaca kroz našu tešku, ali slavnu prošlost“, istakao je Živković.
Cilj knjige je i da ukaže narodu da treba obnavljati i održavati njihova poslednja, zemna počivališta zadužbinara kako bi i buduće generacije imale pravilan odnos i poštovanje prema ovim rodoljibima, istakao je Živković.
„Andrić kaže: „Svi mi umiremo samo jednom, a veliki ljudi dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina“. I pored toga što su mnoge hercegnovske zadužbine propale, ovi ljudi još nisu umrli „drugi put“, jer igrom slučaja, kao svjedočanstvo, ostadoše ploče i zapisi o zadužbinarima i zadužbinama, a evo i dokumenta u vidu ove knjige o njihovom poslednjem počivalištu i namjere članica KSS HN da ne dozvole da se to dogodi, čemu se od srca radujem i pridružujem“, kazao je Živković.
Šta je uzrok da tako veliki broj pomorskih kapetana, trgovaca i drugih svoju imovinu, često stečenu daleko od zavičaja, zavještaju narodu, pitanje je na koje nema dovoljno jasnog odgovora osim izrazitog osjećaja rodoljublja, pitomosti naroda i želje da pomognu težak život naroda svog zavičaja, istakao je sutor Nebojša Rašo. On je podsjetio da već tokom 18. vijeka, Novljani ostavljaju velika dobra hramovima u našoj opštini, ali i Trstu.
„U 19. vijeku, Novljani više ostavljaju imovinu za razvoj prosvjete i obrazovanja, njegovanje srpskog jezika. U tom periodu, u vrijeme austrijske vladavine, pažnja se nije posvećivala razvoju prosvjete, ali naši ljudi nisu nad tim žalili već marljivo radili i darivali kako bi stvorili uslove za napredak. Zahvaljujući Jovanu Boškoviću, Đuru Đuroviću i Jefrosiniji Laketić, u Srbini je otvorena Srpska pomorska zakladna škola koja je jedna od najznačajnijih ustanova u istoriji Herceg Novog, koja je bila na ponos svih, a u kojoj je predavala elita“, podsjetio je Rašo dodajući da slijedi osnivanje škola na Podima, Kamenom, Mokrinama, Bijeloj, a brojne fondacije osiguravale su školovanje mladih Herceg Novog, a Ivan Palandačić zavještao je tadašnjih 300 000 dolara (oko 4 miliona eura po vrijednosti iz 2008. godine) za obrazovanje djece sa Luštice.
Radeći na knjizi, istražujući, otkriveni su novi dobrotvori, ali je i istaknuto da se za neke od njih i ne zna gdje su sahranjeni, što ukazuje na nemaran odnos ka njima, kazao je Rašo.
„Uprkos našem nemarnom odnosu prema zadužbinama, možemo istaći da i u novo doba imamo zadužbinare.Pomenuću Nikolu Ukropinu koji je svoju kuću ostavio „djeci za srećno odrastanje“ i Nikolu Mihailovića koji je ostavio velika dobra crkvi u Kutima. Podaci u knjizi ukazuju koliko je zadužbinarstvo rašireno kod Novljana i da je ono postalo kulturni kod našeg grada“, kazao je Rašo.
Predsjednica KSS HN, Dragica Spaić, zahvalila je svim institucijama i ustanovama koje su pomogli štampanje knjige, među kojima je i Opština Herceg Novi. Kako je kazala, kompletan prilog sinoć doniran za knjige biće opredjeljen potrebitim porodicama u našem gradu.
Muzikom je veče učinila posebnim profesorica Jovana Mustur Ražnatović i pijanista Dejan Krivokapić.
Hercegnovskim zadužbinarima danas je, kao i svake godine, služen parastos u crkvi Svetog Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj, što je jedna od njihovih poslednjih želja, ali i način da se oni sačuvaju od zaborava.