„Obično-neobično veče sa diplomatom i akademikom Darkom Tanaskovićem“ održano je sinoć u dvorištu Kuće nobelovca Iva Andrića, a tom prilikom promovisano je i specijalno izdanje časopisa „Poredak“ koje je posvećeno ovom istaknutom akademiku i profesoru emeritusu.

Publika je imala priliku da čuje djelić bogatog životnog iskustva diplomate, lingviste, prevodioca, erudite, rodoljuba, Darka Tanaskovića koji je odmjereno i smjerno otkrivao izuzetne životne i diplomatske priče.
Veče Darka Tanaskovića u Kući nobelovca Iva Andrića nosi posebnu simboliku i povezanost dvojice istaknutih ličnosti - diplomata, književnika i intelektualaca, ljudi širokih vidika i dubokih razumijevanja svijeta i ljudi, istakao je u pozdravnoj riječi predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić.
„Veliki Dobrica Ćosić nazvao je Tanaskovića „intelektualcem sa samog vrha žive srpske kulture“, ističući da on služi duhu ekumenizma i hrišćanskoj ljubavi među ljudima – upravo to su vrijednosti zbog kojih smo večeras ovdje. Ono što Tanaskovića čini istinskim intelektualcem nisu samo njegovo obrazovanje, znanje i iskustvo, već i njegova moralna svijest, integritet i vrline koje posjeduje. Njegova sposobnost da razmišlja i djeluje u skladu sa principima pravednosti i odgovornosti prema ljudima i društvu pokazuje da je intelektualac u pravom smislu te riječi – neko čija riječ i djelo nadilaze knjige i diplome, a čije naslijeđe će zasigurno nadići epohu u kojoj živi i stvara“, istakao je Katić.
Kako je kazao, veliko je zadovoljstvo što je i gospodin Tanasković Herceg Novi izabrao za jedan od gradova koje zove domom.
„Ovaj akademik i diplomata, sa urođenom stvaralačkom intuicijom, sjajno poznaje Herceg Novi i Boku, istoriju, baštinu i tradiciju naših prostora – sjetimo se njegovih zapažanja u dokumentarnom filmu „Sjaj Herceg Novog“, tokom besjeda na književnim večerima i na Trgu od ćirilice ili u intervjuu za specijal časopisa „Poredak“, gdje je istakao značaj Miloša Jankovića. Poštovani gospodine Tanasković, hvala Vam što ste s nama večeras, što nas obogaćujete svojim znanjem i iskustvom, što svojim životom i djelom pokazujete koliko je značajno povezivati kulture, ideje i ljude“, kazao je Katić.
Ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori, Nebojša Rodić istakao je da je neobično što se za života i uz prisustvo profesora Tanaskovića govori o njegovom djelu intelektualnom, književnom, profesorskom, diplomatskom, kao da to neće činiti i ubuduće. Dodao je i da je neobično što je sarađivao i bio svjedok načina rada profesora Tanaskovića, njegovog oca - general pukovnika Rajka, ali i njegove kćeri Jelene u Ministarstvu spoljnih poslova te istakao da je zajednička nit sve tri generacije da su vrijedni i odgovorni pregaoci posvećeni svom narodu i otadžbini.
„Priznanje - doajen srpskog elitnog diplomatskog ešalona sa lentom nije nikakva lenta već priznanje koje se odnosi na najistaknutijeg, najdugovječnijeg, najznačajnijeg srpskog diplomatu. To je najviši i najznačajniji krug diplomata i time se profesor Tanasković pridružio intelektualcima koji su dio svog života i radnog vijeka proveli u diplomatiji kao Dučić, Andrić i Crnjanski“, istakao je Rodić i dodao da profesora Tanaskovića krase možda i zaboravljene vrline – ljudska smjernost i na taj način iskazan odnos prema životu.
„Retrospektiva dosadašnjeg života prof. Tanaskovića, posvećenog porodici i državi, pokazuje svu suštinu njegove prirode koja se ogleda u jednostavnosti, nenametljivosti, a istovremeno i neophodnosti da ga čuju oni koji odluke donose, blagosti u slušanju ali i britkosti u izvršavanju“, kazao je Rodić.

Predstavljajući specijalno izdanje magazina „Poredak“ posvećeno profesoru Darku Tanaskoviću, urednik đakon Nenad Jovanović je istakao da je riječ o „čovjeku istinske renesansne veličine“ koji je, prema riječima Gospodnjim „istinski grad koji na gori stoji i koji se ne može sakriti“.
„Specijalno izdanje „Poretka“ obično se priređuje na kraju nečije karijere, a mi znamo da je pred prof. Tanaskovićem ostalo još puno toga što će uznijeti kao uzdarje Gospodu i kao neku vrstu produžene liturgije. Na taj način posmatram njegovo djelo, ono je liturgijski prinos, dar Bogu i zbog toga njegovo ime svjedoči o tome kakav je to čovjek. Za nas je bitno da ovakvo izdanje postoji, mnogo bitnije nego za prof. Tanaskovića jer čitajući retke koji su objavljeni, a koji su pisali patrijarh Porfirije, mitropolit Irinej, profesor Radovan Bigović i drugi, mi treba da pokušamo da dosegnemo do tih visina i vrlina koje svojim životom i radom svjedoči prof. Tanasković“, istakao je Jovanović.
Kako je na početku večeri pojasnio moderator i organizator programa, novinar Perica Đaković, veče je nazvano obično jer je Darka Tanaskovića, običnog čovjeka moguće sresti u prodavnici, na šetalištu, na plaži, a neobično po onome šta je sve sabrao njegov život. U razgovoru je bilo prilike da publici otkrije kako je odlučio da studira orjentalnu filologiju, na veliko iznenađenje svojih roditelja koji su, kako kaže, očekivali da upiše „nešto normalno“, ali se nikada nije pokajao. Bilo je riječi o interesantnim susretima na Brionima gdje je, kao tek diplomirani filolog, upućen da prevodi s arapskog povjerljiva dokumenta za kongres nesvrstanih, diplomatskom službovanju u Turskoj, Azerbejdžanu, Vatikanu, radu pri UNESCO-u i nevjerovatnoj ulozi i značaju pozicioniranja Jugoslavije, kasnije Srbije u svjetskom društveno-političkom poretku. Kako je istakao prof. Tanasković „životni izbori su izabrali njega, a ne on njih“. Jedan od njih bio je da Herceg Novi bude njegov drugi dom unazad već 25 godina.
„Ukoliko nekoga ljubav može da kvalifikuje da ga drugi smatraju svojim sugrađaninom, onda taj uslov ispunjavam. Sve ostalo je stvar prijema, dobrote i širokogrudosti Novljana. U ovom za mene srećnom trenutku, sjenku baca to što moja supruga Vesna nije sa nama, ona je nažalost otišla. Naš dolazak u Herceg Novi je velikim dijelom njena zasluga, budući da je rodom Hercegovka, Trebinjka. Uz to, imao sam i ja jednu važnu kopču sa Herceg Novim - vaterpolo, a ovdje su svi ili igrali ili trenirali ili malo trenirali, ali su svi bili na Škveru. Imao sam ljude koje sam znao još iz vremena kada sam igrao vaterpolo“, kazao je profesor Tanasković.
U Herceg Novom je prepoznao ono što tokom cijelog života pokušava da udruži - univerzalno i nacionalno.
„Vjerujem da ne postoji čovjek koji je mondijalista, u pozitivnom smislu, a da istovremeno nije duboko utemeljen u svom nacionalnom identitetu, tradiciji. S druge strane, biti utemeljen samo u svojim nacionalnim vrijednostima, a biti zatvoren za svjetske vrijednosti, to je nešto što ne vodi nikuda. Uopšte nije komplikovano jer ako su i jedna i druga autentične, onda nisu suprotstavljene. Herceg Novi, grad s posebnim gospodstvom, dubinskim osjećanjem svoje tradicije i veličine, a istovremeno istaknuutom otvorenošću, upravo to pokazuje“, kazao je prof. Tanasković.
Među gradovima urbane kulture, kao što je Kotor, u Herceg Novom tu nit ljudi nose u većoj mjeri nego u drugim mjestima ovog dijela primorja.
„U Herceg Novom je bilo mnogo značajnih ljudi koji su hodali njegovim ulicama, ali nikada se nisu nelagodno osjećali zbog toga što bi neko uočavao njihovo prisustvo na nametljiv način. Novljani su smatrali da su ti veliki ljudi koji hodaju njihovim gradom, normalno tu, da je to prirodna stvar jer je Herceg Novi dio svijeta. Tako doživljavam Herceg Novi i zbog toga mi je uvijek bio blizak. Postoji potpuno autentična spontanost, širina, otvorenost, ali i veoma ljubomorno čuvanje vlastite tradicije, onoga što je najsvetije u našem nacionalnom identitetu i u tom smislu se osjećam kao kod kuće, kao da se ovdje na ovom malom dijelu primorske zemlje realizovao ili je blizu realizacije taj ideal istovremeno nacionalnog i univerzalnog. To je nešto zbog čega se osjećam prijatno, biti sugrađanin ako mi to dozvolite, ili biti običan građanin i nastaviti ono čime se bavim na drugim horizontima“, kazao je profesor Tanasković.
Među brojnom publikom, bili su i konzul Republike Srbije u Herceg Novom, Mićo Rogović, sekretarka za kulturu i obrazovanje, Ana Zambelić Pištalo, kao i predstavnici crkvene zajednice.