Programom „Novljani u Hercegovačkom ustanku 1875-1878“ juče je u Memorijalnom parku u Sutorini obilježen značajan jubilej – 150 godina od Nevesinjske puške, ustanka naroda protiv Otomanskog carstva.

Čast je i obaveza podsjetiti na slavne pretke, slobodare koji su hrabro ustali, a mnogi od njih i život dali za svoj narod, kazao je predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić, ističući da je Nevesinjska puška iz temelja je uzdrmala cijeli srpski narod.
„Periferija ustanka, ali centar diplomatske aktivnosti, bila je Sutorina koja je kao i Klek (današnji Neum) tada bila osmanska enklava još od vremena Karlovačkog mira 1699. godine. Herceg Novi je tada bio pod vlašću austrougraske. Stanovništvo Sutorine bilo je veza Hercegovine sa Herceg Novim još od vremena Luke Vukalovića i njegovih ustanika sa sjedištem u Sutorini. Kako bi pomogli ustanak i narod u Hercegovini gdje je vladala glad, u Herceg Novom je formiran odbor koji je prikupljao pomoć u hrani, oružju i pozivao dobrovoljce da se pridruže borbi. Blagajnik odbora i sekretar opštinskog ureda Jovo Nakićenović pisao je proglas u kojem su pozvali „sve Slavene“ i „svakog poštenog čovjeka, bez obzira na vjeru i narodnost, koji cijeni slobodu i poštuje pravo“ da pomognu ustanak i borbu protiv Osmanlija“, kazao je Katić.
Naveo je i da je jedan od dobrovoljaca bio i profesor Pomorske škole u Srbini, kasnije poznati književnik, Simo Matavulj.
„On je zapisao da su se u Pomorskoj školi ranije završili ispiti kako bi tu bilo smješteno skladište za oružje. Istakao je i da je dr Milan Jovanović u Herceg Novom otvorio bolnicu za ranjenike. Među ustanicima su bili članovi brojnih hercegnovskih porodica. Čast mi je što imam priliku da pomenem i svog pretka, Lesa Katića koji je predvodio stotinu, imao značajnu ulogu u Hercegovačkom ustanku i dao doprinos oslobađanju našeg naroda“, kazao je Katić.
Koliko je ustanak bio značajan, potvrđuje i pažnja koju je izazvao u tadašnjem evropskom i svjetskom javnom mnjenju, naveo je Katić ističući da su o hrabrim ustanicima pisali „Ruski mir“, novosadska „Zastava“, britanski „Mančester Gardijan“ za koji je dopisnik bio arheolog Antun Evans čiji su izvještaji o hrabrim ustanicima objavljeni i u zbirci „Ilirska pisma“ 1888. u Londonu.
„Sutorina i Herceg Novi su, više puta kroz istoriju, izgradili stubove kao nosioce istorije našeg naroda. To rade i danas. Valjda nam je tako dato da budemo sredina koja je kolijevka stvaraocima, svecima, zadužbinarima i hrabrim slobodarima“, kazao je Katić zahvalivši organizatorima, učesnicima i domaćinima na programu podsjećanja na hercegnovske podvižnike ustanka poručujući da „ako dopustimo zaborav, svojevoljno pristajemo da vrijeme izblijedi hrabrost, čast i slobodarstvo naših predaka“.
Imena istaknuta na spomen ploči u Sutorini, podsjećaju na generacije hrabrih predaka koji su dali živote u različitim ratovima boreći se za isti cilj – slobodu svom narodu i otadžbini, kazao je predsjednik MZ Sutorina, Boro Lučić. Podsjetio je na zapise iz „Ljetopisa porodice Lučić i sutorinske parohije 1650-1930“ njegovog pretka, poslednjeg sveštenika iz porodice Lučić, oca Špira Lučića, u kojem je opisan i ustanak pod vojvodom Lukom Vukalovićem 1852. godine koji je prethodio Nevesinjskoj pušci.

„Sutorina, Zupci i Kruševice – bili su gnjezdo ustanka junaka za pravdu, slobodu i narodno blagostanje. I onda je bila ideja naših predaka da se dođe do slobode i ujedinjenja svih Srba i Slavena. U crkvi Svetog Nikole u Sutorini 1.11.1852. godine, na skupu sutorinskih junaka i sokolova, u prisustvu vojvode Luke Vukalovića, moj djed Špiro Lučić osveštao je barjak i dao blagoslov da ga junački i hrabro nose, s njim se ponose, slogu i ljubav čuvaju, pod njim svoje želje postignu i dušmana pobijede“, kazao je Lučić.
Lučić navodi da je tada formirana zubačka vojska, pod istim barjacima učestvovala i u Nevesinjskoj pušci.
„Sutorinska četa u godinama 1875-1878, pod oficirom Lesom Mijatovim Katićem, barjaktarom Vukom Jokovim Beko, perjanikom Milošem Perovim Lučićem, svi iz Sutorine, učestvovala je u bojevima na Zupcima, Donjoj Hercegovini, Kleku (Neumu), prema Grahovcu, na Vučjem dolu, prema Ostrogu, oko Nikšića, Bileći i sve „u svojoj hrani, odjelu i pušci“. Ratovale su i njihove žene, sestre, kćeri noseći preobuku, hranu i municiju. Išle su po kiši, snijegu od pet do 15 dana do bojišta. To su bile teške godine, ali su nam pokazali kako tada, tako i danas koliko je važan ideal slobode. Zato se danas okupljamo da poštujemo ono čemu su nas učili oni, ali i borci, junaci ostalih ratova - da se uvijek treba boriti za slobodu, a kada je dostignemo, boriti se da je sačuvamo“, kazao je Lučić.
Prof. dr Milan Milanović podsjetio je na tok istorije ovog kraja od vremena župa Dračevica i Travunija do danas, pojašnjavajući koja područja je obuhvatala Stara Hercegovina. Istakao je da su Kruševice i Sutorina bile turska enklava zbog dogovorene linije razgraničenja Grimani, između Turske i Mletačke republike. Kako je kazao, linija Grimani nije bila ni prirodna ni etnička, ali je odolijevala mirovnim rješenjima, mnogim kongresima i konferencijama, a ove dvije pravoslavne parohije izuzete iz granica Stare Hercegovine tek 1945. kada ulaze u sastav Herceg Novog.
Kako je između ostalog istakao, obilježavanjem 150 godina od Hercegovačkog ustanka podsticanjem i razvijanjem kulture sjećanja, odužuje se veliki dio duga prema našem zavičaju i slavnim precima.
„Zato treba da se prisjetimo hrabrih ustanika koji su smjelo i odvažno ustali i tri godine se borili protiv velikog Otomanskog carstva. Ne samo što su se borili i ginuli, nego su stvarali slobodarsku tradiciju otpora i borbe protiv okupatora koju danas baštinimo i prenosimo novim naraštajima. Šta je to slobodarska tradicija? Jedan mudar mislilac je zapisao: „Tradicija nije obožavanje pepela, nego prenošenje vatre“. I ovo naše okupljanje treba da bude prenošenje iskre slobode sa starijih ka novim naraštajima“, istakao je prof. Milanović.
Pojasnio je da je vojska hercegovačkih ustanika bila organizovana po uzoru na vojnu organizaciju u Crnoj Gori.
„Za ustanak u Hercegovini je formirano 16 bataljona, sa određenim brojem četa ili takozvanih stotina, tako da je u ustaničkoj vojsci bilo tačno stotinu četa. Na ovom našem dijelu Stare Hercegovine, formiran je Zubačko-kruševički bataljon sa osam četa: četiri zubačke, dvije kruševičke, jedna sutorinska i jedna korjenićka. Prenošenje vatre i slobodarske iskre najbolje se može postići ako ukažemo na lične i porodične sudbine ustanika i povežemo naše pretke sa njihovim nasljednicima do današnjih dana“, kazao je profesor Milanović, a potom podsjetio na hrabre živote i časne postupke junaka Hercegovačkog ustanka, posebno komandira Zubačko-kruševičkog bataljona Toma Đurova Tomaševića, kruševičkog serdara iz Svrčuga.
U sutorinskoj četi bilo je 108 ustanika pod komandom Lesa Katića, barjaktar je bio Vuko Beko, vodnici Tomo Beko, Marko Malavrazić, Božo Lučić i Pero Jančić, perjanici Mišo Lučić i Janko Beko, a vojnici članovi brojnih bratstva sa ovih područja.
Obilježavanju 150 godina od Hercegovačkog ustanka prisustvovali su i predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi, Miloš Konjević, predstavnici sveštenstva, a u umjetničkom programu učestvovao je guslar Vukoman Cerović.
Organizator programa je OBNOR HN 1941 – 1945, uz podršku Opštine Herceg Novi i Mjesne zajednice Sutorina.